Dingler’s Polytechnisches Journal, Vol. 233 PDF

Ovom članku ili jednom njegovom dijelu treba formatirati tekst. Tekst u članku treba estetski urediti. Ovaj članak ili jedan njegov dio dingler’s Polytechnisches Journal, Vol. 233 PDF jezičnu i pravopisnu doradu. Ovaj članak zahtjeva provjeru i čišćenje vanjskih poveznica.


Författare: Johann Zeman.

Popis vanjskih poveznica treba preurediti u skladu s pravilima na stranici Wikipedija:Vanjske poveznice. Hrvatski Apoksiomen primjer konzervatorsko restauratorskog rada na arheološkom metalnom objektu. Zdenac života, djelo Ivana Meštrovića, za razliku od susjednog spomenika sv. 2 osnovne tehnike: kovanje užarenog metala koje se primjenjuje praktično isključivo na željezo, te kovanje na hladno.

Leonardo da Vinci skicira ručno pokretani stroj za valjanje lima – tzv. Komad žice provlači se kroz niz sve manjih otvora u kaljenoj čeličnoj ploči. Prije tog razdoblja tanka žica dobivala se iz spiralno uvinutih metalnih traka, deblja se mogla dobiti kovanjem čekićem. Dok su grube pile bile poznate u starom vijeku, fina zlatarska pila nije bila u to doba poznata, nego tek oko 1500.

Do uvođenja zlatarske lučne pile fini je lim oblikovan ili rezanjem škarama ili prosijecanjem dlijetom. Najčešće se radi o slitini olova i kositra, s time da se danas slitine s olovom koje su razvili Kelti oko 1900. Razlikujemo tvrde lemove za srebro, bakar i njegove slitine, zlato, platinu, aluminij te čelik. Postupak se koristi oko 5000-6000 godina. Razlikujemo elektrolučno zavarivanje, zavarivanje plinskim plamenikom te zavarivanje pomoću laserske zrake i zavarivanje pomoću plazma plamenika.

Kovačko zavarivanje željeza počinje se koristiti u srednjem vijeku. Plamenik na acetilen i kisik od 1887. Kod cizeliranja koristimo dlijeta identična onim za iskucavanje, tehnika se koristi ili kao samostalna ili za doradu iskucanih te lijevanih predmeta. Na posebno oblikovanim nakovnjima radimo uz pomoć odgovarajuće oblikovanih čekića. Može se izvoditi i strojno, tada govorimo o tzv.